Otrov ili hrana?!

Nije me bilo podugo na blogu. Sto zbog privatnih obaveza sto zbog nekih porodicnih. Ali evo me nazad izrevoltirana nekim akcijama okoline, da prosto moram odvojiti sahatak da ovo napisem.

Citiram: “Vrijeme je takvo da se ne moze zivjeti i hraniti zdravo.” Kraj recenice.

Sjedim, i te mi rijeci odzvanjaju glavom. Osjetim da mi se nakuplja ono nesto u grlu kad najradije pozelim da se izvristim, jer ne poznajem rijeci kojima bih mogla da opisem taj osjecaj. Pa gdje meni to da se kaze, meni koja godine i godine, i to ne obicne nego najbolje godine svog zivota provedoh u borbi za zdravo, odbacujuci sve sto je zatrovano, zagadjeno, isprljano od strane generalizacije kako proizvoda tako i namirnica, zestokog protivnika svake vrste pesticida, i konzervansa, biljne boje, ili slatko upakovanog tetra paka.

O cemu pricate ljudi, da se ne moze zivjeti zdravo?

Sto govoriti da je lakse pojesti komad preprzene hrane kasno uvecer, komad cokolade sa 100% secera, i masti, nego jabuku, ili neko drugo voce?

Jel vi mislite da je u nastanku civilizacije postojala sva ova zavrzlma zvana masovna proizvodnja? Ne nije. Postojalo je nesto sto se zvala cista proizvodnja. Covjek je postao toliko indolentan na prirodu, da je odlucio da je on gospodar te prirode, a ne da joj treba biti prijatelj, odlucio je da je gospodar zemlje, a ne da mu je zemlja prijatelj. Odlucio je da je gospodar vode, pa je vidio da je nacin da iskoristi tu vodu da je otruje. Covjek je umislio da je gospodar onoga sto mu je ostavljeno na cuvanje, onoga sto mu je ostalo u amanet, da pazi, da odrzava i da se brine za to. Izrevoltirana sam, jer pocinje proljece. Pocinje za mene, jos jedna sezona sretnog i veselog ceprkanja po basti, u kojoj cu da pazim na svoje biljcice, u kojoj necu trovati zemlju, i u kojoj ce voda biti blagoslov, a ne kanta za smece.

Statistike, u svijetu, su pokazale da se u zadnjih 20 godina imamo ekspanziju karcinoma. Da nije bilo tragicno bilo bi komicno. Ali ta statika je skocila za 300%. Nije da vas plasim brojevima, ali imamo problem, ogroman globalni problem. Previse upakovanog otrova sve nas bespomocno baca na koljena.

Jedemo ono sto nam se servira. Polja propadaju. Niko ne obradjuje i ne proizvodi bio hranu. Proizvode bio hranu, od koje je bioloska samo ona “bio” naljepnica.

Mislim da smo svi manje vise zaboravili kako izgleda bio krompir. Sitan, ima pjege i dovraga je ukusan, ruzan ali  preukusan. I toliko ima tih “domacih” stvari koje su i ukusne, ali ne pretjerano lijepe, i svakako zdravija varijanta. Jer sami biramo hocemo li ili ne uzimati ono sto je po nas i nasu porodicu dobr, ukusno kvalitetno.

Vezano za taj krompir, zove me drug neku noc, da pita kako da ispece “krompir koji nece da se ispece”. Odvalim se smijati na sav glas, kontajuci da me u neka doba zeza. Kad uslika fino poredano meso na nekom krompiru koji ima sivkasto zuckastu boju. Pitam ga gdje je to kupio, skromno rece u Konzumu. Kaze “Kuhao sam ga sat, pekao na 250°C jos 2 sata, i evo izvadio sam sad tepsiju; na sve lici na krompir ne lici. I piletina je postala zilava od njega.” Gledam u onu sliku na viberu; nista mi nije jasno bilo. Govorim mu da pojede neko voce i da ide spavati, jer to sto je u toj tepsiji nije ni blizu vrijedno da se zove hrana (Boze Oprosti).

Kupio je krompir, koji nije ni plastika, ni krompir, ni nesto trece. Vjerovatno bi omjer teskih metala, umjetnog gnojiva i kojekakvih supstanci protiv korova i buba, bio preko dozvoljene granice. Iskreno, hemija se nikad nije obradjivala u standardnoj vodi koja je isto toliko zagadjena.

Dobro smo i normalni koliko stetnih stvari pojedemo dnevno. Od umjetnih boja, aroma, okusa, do konzerviranog svega i svacega.

Raspadnuto “svjeze voce i povrce duboko smrznuto” po nekim basnoslovnim cijenama u friziderima, nas kategoricno kolje. Meso koje se prodaje u vecini mesnica, cast izuzecima, je nista vise do slinavo uzgojeno meso na koncentratu. Ostale proizvode da ne nabrajam.

Sramota me je ko’ covjeka, da kazem sta smo sebi dozvolili. I prihvatili smo cutke cinjenicu da nas kljukaju ko’ kljukane guske za Foie Gras (Zakonom zabranjeno zlostavljanje guski u kojem guske trpaju kukuruzom jer zbog cistoce i velicine jetrice koju ce iskoristiti za neki specijalitet / oguglajte).

#EatClean ili #cleanfood je postao u zadnjih par godina manje vise trend, izmedju ljudi koji imaju dodira sa nutricionistickom bransom. Svrha pokreta, trenda je da se u svakodnevni ubrzani zivot uvedu ciste namirnice u svjezem izvornom obliku i da se kao takve konzumiraju, dopinoseci tako ocuvanja zdravlja. Bazira se najvise na izbacivanju secera, i kombinacijama teske i preprzene hrane, prije svega atakirajuci na hranu koja se izbacuje preko velikih lanaca fast food restorana. Ono na cemu je pocela sva larma #cistehrane ili #cleanfood trenda je prije svega smanjivanje pretilosti, i generalno utjecanje na aktivnost ljudi, kako bi se potaklo kretanje, razmisljanje o obrocima, i povecala doza samosvjesnosti kad je u pitanju biranje namirnica i oblika hrane. #CleanFood je vjerujem novi trend koji ce polako ali sigurno doprijeti do mozgova ljudi i vratit na stolove zdravu cistu i kvalitetnu hranu.

Koliko je jako bitno da se zdrava hrana vrati u svakodnevne navike, toliko je i bitno da se nauci o zdravim stvarima. Ko ima vremena i zeljei volje, da nauci nesto sto moze koristiti u svom zivotu, ostavljam linkove za online tecajeve nekih od prestiznih svjetskih univerziteta, online i besplatne, na kojima se moze dosta toga nauciti saznati i o cemu se moze diskutovati. Kao clan i jedan od kreatora pocetnih #MOOC-eva toplo preporucujem https://www.coursera.org/course/introtolca  i https://www.coursera.org/course/chemhealth i jos mnogo kurseva (https://www.coursera.org/courses?categories=food) na raspolaganju svima.

 

 

 

 

Savršeni cheesecake

Obzirom da mi je kuhanje postalo pravo zanimljivo područje, a i pisanje o tome mi predstavlja odličan vid dijeljenja jednog novog otkrića, moram se pohvaliti sa jednim svojim malim dostignućem. Uspjela sam da kreiram gotovo pa savršen cheesecake. Bombardovala sam instagram slikama tog kolaca kojeg sam pripremala skoro pa za svaku bitniju prigodu, sa raznim topingom, od borovnica, višanja, do ananasa, do malina, kupina, jagoda, marelica.. Uvijek je ispao super. Uvijek je uspio oduseviti goste. Savršen kolač za sve prigode. Ako volite kuhati i imate strpljenja i volje, toplo preporucujem da se okušate.. Sretno.. 🙂

 

PODLOGA:

  •  125g maslaca/ putera sobne temperature
  •   2 pakovanja (mala) bambi integralnog keksa, mada mozete slobodno koristiti i plazmu mljevenu, oko 250-300 gr

SIRNI FIL:

  •  750 gr sirnog namaza (uzimam ABC sir, obični, oko 500 gr, ostalih 250 do 300 gr dodam obicnog mladog dobro ocijedjenog sira)
  • 3 manja jaja (domaća, neka srednja veličina, ni previše sitna, ni previse krupna)
  • 150 gr milerama ( Vindija 30% mm, zelena čaša sa poklopcem 🙂 )
  • 1-2 kašike gustina (ako procijenite da je smjesa rijetka dodajte jos pola kasike)
  • 100 gr bijele čokolade stopljene na pari
  • 2 kesice vanilinog šećera
  • 175 gr šećera (mozete obični bijeli kristal, a i smedji)
  • 2 kasike soka od limuna (cca pola ocijedjenog limun)

 

PREMAZ:

  • 250 gr milerama
  • 1 kasika šećera u prahu
  • 2 kasike soka od limuna
  • 50 ml slatkog vrhnja
  • 1 kesica vanilinog šećera

 

PRIPREMA STEP BY STEP:

 

1. PODLOGA

Kekse samljeti, i pomijesati sa puterom. Ako vec koristite plazmu, odvagajte potrebnu kolicinu, i izmijesajte dobro rukama, dok ne dobijete homogenu teksturu. Toplo preporučujem integralne/digestive kekse. Ako uspijete naći McVitties digestive kekse, napravit cete pun pogodak. Ako ne, integralni keksici ce posluziti sasvim uredu. Jedne prilike sam u podlogu stavila i cokoladne jaffa integralne kekse, slicno topsu, samo integralni tops. Podloga je bila vise nego super. Promijenila je potpunu koncepciju cheesecake-a. Kalup koji koristim je 28 cm u prečniku. Mada, mozete koristiti i kalup 26, pa cete dobiti malo “bucmastiji” cheesecake.

Nakon sto sjedinite masu, stavite je na kapup napravite podlogu, i malo onlozite unutarnji rub kalupa, da vam podloga lici na pravu podlogu koja ce zaokruziti kompletno dno kalupa, zajedno sa rubovima gdje se dno spaja sa obrubom kalupa i izdignite podlogu prstima okolo nekih pola cm.

Ostavite u frizider da se stegne dok pripremite smjesu za dirni fil.

 

2. SIRNI FIL

Sve navedene sastojke osim jaja i topljene cokolade sjedinite. Jedno po jedno: sirni namaz, ako dodajete onog mladog sira, i njega dodajte i izmiksajte da vam ispadne glatka barsunasta teksura sira. Miksam sa stapnim mikserom, tako da sve grudvice koje bi eventualno nastale izmiksam i dobijem nesto nalik pravoj sirnoj kremi. U to dodajte mileram, izmiksajte, onda sećer i vanilin sećer, zatim gustin i limunov sok cijelo vrijeme miiksajuci. Od preostalih namirnica dodajite jedno po jedno jaje neprekidno miksajuci. Zadnje sto dodajete je topljenja bijela cokolada. Mijesajte dok vam smjesa ne dobije jednaku boju, jednaku konzinstenciju, i homogenost. Smjesu izlijte na podlogu koju ste ohladili u frizideru i pecite.

 

3. PREMAZ

Premaz je vrlo jednostavan za napraviti i savrsenog je okusa. Sve sastojke izmisati i premazati  poslije pečenja nakon sto se kolač malo rashladi.

 

4. PEČENJE

Pripremljen cheesecake za pečenje staviti u veći pleh, tepsiju. Ako koristite kapup 28, okruzgla tepsija velicine 32 ce biti super. Ako vam kalup propusta, obavijte ga folijom sa donje strane i okolo tako da vam voda koju cete nasuti u tepsiju u koju ulozite kalu, tj u tu veću tepsiju.  Vodu sipate dok ona ne dodje do 2/3 visine kalupa. Ovaj trik sa “kuhanim” pečenjem je potreban zbog duzine pečenja samog kolaca. Ako se kolac pece bez vode u dr tepsiji u kojoj je kalup ulozen, podloga ce izgoriti, a i okolo ce sirni fil u toku pečenja izgoriti.

Peče se oko 45 min na temp 170 C. Kad bude gotov, povrsina ce porumeniti, a na dodir ce biti nesto slicno guscem pudingom, ali ipak da bude prilično cvrste strukture. Ipak na sredini provjerite par puta nozem suhim, da li je smjesa mekana i da li se lijepi. Mada cete na oko moci vidjeti kad bude gotovo.

Kad se ispeče, izvadite kalup iz tepsije sa vodom i skinite foliju. Ostavite ga tako nekih 10 min da se visak toplote oslobodi, i lagano nozem odvojite rubove cheesecake-a od kalupa. Ja ga u kalupu stavim na tacnu veliku za kolace i ostavim u frizider da se rashladi prije nego mu premazem premaz. Odvojeni rubovi ce olaksati skidanje kalupa.

Nakon sto premazem premaz, ostavim kolac da se potpuno ohladi, nekad cak i da prenoći.

 

Naknadno pripremim toping od visanja. Kompot od visanja, malo secera, po ukusu, stavim da prokuha. U to dodam sasvim malu kolicinu glazure za kolace, niti da toping bude previse gust ali ni previse rijedak. Ne stavljam kompletan sok od kompota, otprilike, iskoristim polovinu tecnosti.

 

 

IMG_20140514_170943 IMG_20140714_234349 IMG_20140714_214516 IMG_20140714_203602

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Limun Šnite

Potrebno je:

1.dio:
6 žumanjaka
2 jaja
8 kašika šećera
2 kašike ulja
8 kašike brašna
1 kašičica  praška za pecivo
sok i naribana korica jednog limuna
Fil:
250 gr.  mljevenih oraha
3 kašike šećera
3 pune kašike marmelade po izboru (ja sam koristila marmeladu od marelica, svoju domaću)
100 ml vrelog mlijeka
2.dio:
6 bjelanjaka
8 kašika šećera
2 kašike ulja
8 kašika brašna
1 kašičica praška za pecivo
sok i naribana korica jednog limuna
Priprema:
1.  Umutiti žumanjke i cijela jaja sa šećerom, dodati ostale sastojke, dobro izraditi pa izliti u podmazan lim 32×32. Kratko zapeći samo da se uhvati korica.
2. U međuvremenu pripremiti fil tako što izmješamo sve sastojke.
3. U snijeg od bjelanjaka dodati šećer, kratko mutiti pa dodati ostale sastojke.
4. Na zapečeni prvi dio izliti fil pa po filu odmah i drugi dio.Ispeći do kraja. Vrijeme pečenja je oko 30-40 min.na 180c što naravno ovisi od pećnice.
Tip: U prvi zuti dio dodala sam jos sok i naribanu koricu 1 narance i jednu kesicu vanilinog šećera. Nekako mi se slozili ukusi. 🙂
Težina pripreme: Jednostavno.
Vrijeme: cca 70 min sa pečenjem.
Uživajte :)
20150307_003823 20150307_003804 20150307_003841